24. 2. 2013.

Intervju - Ana Štajdohar

Bend Ane Štajdohar sa razlogom je jedan od najpopularnijih klupskih bendova u Srbiji, a pored sjanih muzičara, jedan od velikih razloga za njihov uspeh je i sjajan glas i velika harizma kojom je Ana kupila publiku. Popričali smo sa njom o muzici, njenim poslovnim planovima, stanju u medijima i o još par zanimljivih tema.

Od objavljivanja tvog poslednjeg singla „U mraku“, koji se svakako nalazi među pesmama koje su obeležile 2012. godinu prošlo je više od godinu dana. Zato ću te odmah na početku pitati šta ima novo kod tebe na poslovnom planu i kada možemo da očekujemo novu pesmu ili možda i album?
-U međuvremenu sam se predomislila i odlučila da snimim ceo album, da ne radim singl po singl, kao što je to danas trend u srpskom muzičkom biznisu. Album nosi priču koju ne možete da ispričate jednim singlom. Želim album, jer to znači da ću mnogo više autorskih pesama moći da otpevam publici. Pevanje tuđih pesama koje ti se sviđaju je jako lepo, ali ne može da se uporedi sa izvođenjem nečega u čijem si kreiranju i sam učestvovao. Trenutno radim paralelno četiri nove pesme. U međuvremenu se kristalizuju i ideje o ostalim pesmama. Telefon mi je pun raznoraznih ideja koje mi se javljaju najčešće kad ih najmanje očekujem. U kreiranju pesama sarađujem sa Borisom Krstajićem, Bobanom Jankovićem i članovima benda. Jednu od pesama ću u skorije vreme prezentovati javnosti, a u planu je i saradnja sa poznatim beogradskim DJ dvojcem Beatshakers.
Aktuelna tema ovih dana u medijima je predstojeći Beosong, festival na kome će Srbija odabrati ovogodišnjeg predstavnika za Evroviziju, a mnogi ljudi bi tebe rado videli kao predstavnicu. Da li si možda razmišljala o tome da se prijaviš za ovaj festival i da li se možda Evrovizija nalazi među tvojim poslovnim planovima za budućnost? Kakvo je uopšte tvoje mišljenje o ovom festivalu danas?
-Beoviziju smatram našim najvećim i najozbiljnijim festivalom i sviđa mi se što je ponovo data mogućnost većem broju ljudi da se bori za mesto predstavnika naše zemlje. O Evroviziji nemam dovoljno dobro mišljenje da bih je hvalila niti dovoljno loše da bih je osporavala. Najlepše sećanje na Evroviziju mi je ono kada sam je u detinjstvu gledala u krugu porodice. U siromašnom izboru kanala i programa, Evrovizija je zaista bila velika u očima gledalaca. 2008. sam imala želju da zajedno sa Aleksom Jelićem pobedim na Beoviziji i predstavljam Srbiju. Ipak, našli smo se na 2. mestu, ali je pesma "Beli jablan" postala hit. Samo, moram da priznam da su sa moje tačke gledišta festivali izuzetno stresni. Trenutno nemam želju da kroz to prolazim, što ne znači da neću promeniti mišljenje. Svakako ću pratiti Beoviziju, jer već imam svoja dva favorita.
Studirala si italijanski jezik i književnost. Da li osim toga što voliš italijanski jezik, voliš i njihovu muziku i koje italijanske izvođače najradije slušaš?
-Ne znam da li postoji nešto što ima veze sa Italijom, a da ja ne volim. Ne sviđaju mi se eventualno njihove skupe putarine. :) Njihovu muziku sam najviše slušala kada sam živela u Italiji. Ima mnogo izvođača vrednih pomena, ali evo jednog, pesma "Tutto quello che un uomo", peva je Sergio Cammariere. Po mom mišljenju, najlepša pesma na svetu.
Nedavno si imala priliku da putuješ u Amsterdam. Kakva utiske nosiš iz ove metropole?
-Amsterdam mi je ostavio baš jak utisak. Čudnovat sklop opuštenosti i konzervativnosti. Grad u koji ne treba da idu oni koji žele da budu primećeni. Grad u koji treba da idu svi oni koji su kao mali razmišljali kako bi to bilo da su nevidljivi. U Amsterdamu je teško biti poseban, a jako lako ostvariti neke svoje fantazije. Sjajan za turističku posetu, a za život takođe, ako vam ne smeta da se pozdravite sa Suncem. Koliko su vredan i napredan narod, da Sunce može da se napravi, Holanđani bi to već uradili, sigurna sam.
Da li te pogađa kada u novinama pročitaš neku neistinu o sebi? Koliko je uopšte danas teško sakriti detalje iz privatanog života od medija?
-Svet je prezasićen kojekakvim sadržajima, pažnju jedino skreću skandalozni naslovi i događaji. Novine žive po tom principu. Svi se borimo za opstanak, pa i novine. Granica umesnog i uljudnog se pomerila, ali to važi za sve segmente društva. Ne spadam u osobe koje vode nestvarne, senzacionalne živote, ili pak vole da kreiraju takvu sliku o sebi, ako već to nije njihova realnost. Meni je krajnje glupo da glumim život u Holivudu. Ovo je ipak mala zemlja. Živim najnormalnije, imam svoj posao, emotivno sam ispunjena i konstantna. To medijima nije interesantno koliko i raskidi, preljube, prostitucija, ubistva, svađe…
Da li misliš da se u srpskim medijima dovoljno prostora posvećuje muzici kojom se baviš i da li misliš da postoji način da se trenutno poremećeni sistem vrednosti dovede u normalu?
-Ne mislim da muzika kojom se bavim ima prostora koliko i folk, primera radi. Ni približno. Takođe, mislim da poremećeni sistem vrednosti ne može da se dovede u normalu. Iz prostog razloga što se to neće. Da se nešto hoće, postojao bi način.
Svakog petka imamo priliku da slušamo sjajne obrade velikih svetskih hitova u emisiji „Veče sa Ivanom Ivanovićem“. Zanima me da li postoji neka obrada koja ti je posebno draga?
Neka to bude obrada pesme "Love song", The Cure.


Ivan Ivanović je u svojoj emisiji imao priliku da ugosti zaista velika imena, što iz Srbije i okruženja, što iz sveta. Ko je od njih na tebe ostavio najjači utisak, a koga bih još volela da vidiš kao gosta?
Bilo je fantastično videti u studiju Stinga i Bryan Ferrya, s druge strane najsimpatičnije mi je bilo gostovanje Branka Kockice, Tozovca i u novije vreme Branka Đurića Đure kao i John Challisa. Branko Kockica nas je sve u studiju momentalno ubacio u film u kom smo ponovo deca. Gospodin Tozovac je bio toliko šarmantan i simpatičan da me je osvojio. Čak mi je i pevao svoju pesmu. :) Đura iz Nadrealista me je doveo do suza, od smeha, razume se. John Challis, čuveni Boycie iz Mućki je totalni kralj koji nije pravio nikakvo pitanje kada se dogodila poduža pauza u sred snimanja. Samo je zatražio da mu ponovo odsviramo numeru iz Mućki, ustao i igrao.

Zapravo, ima još mnogo gostiju koje bih mogla da izdvojim. Ako pričamo o nekim budućim gostima, najviše bih volela da vidim uživo Madonu, jer je ona moj idol iz klinačkih dana. Ko zna, možda mi se i ispuni želja, kod Ivanovića je sve moguće. :)
Koliko često bend Ane Štajdohar nastupa po Srbiji i gde vas u narednom periodu možemo čuti uživo?
-Trenutno smo fokusirani na stvaranje i snimanje albuma. Imam u planu da snimim pesme i na srpskom i engleskom jeziku. Nastupe imamo širom Srbije i to je divno, ali voleli bismo da se oprobamo i u inostranstvu. Muzičari, uopšte bendovi iz zapadnog dela Evrope su u mnogo većoj interakciji nego muzičari iz istočnih zemalja i šteta što je to tako. Sledeći nastup Benda Ane Štajdohar je u beogradskom klubu "Frida" u sredu 27. februara. Izvolite doći, učinićete mi veliko zadovoljstvo!
Za kraj, da li mogla da našim čitaocima preporučiš neku dobru knjigu, dobar film i album koji bi obavezno trebalo poslušati?
-Naravno!
Dobra knjiga: "Telo", Hanif Kurejsi
Dobar film: "The big Lebowski"
Dobar album: "Non zero sumness", Planet funk

Dok čekamo na nove pesme, podsetimo se Aninog hit singla "U mraku" 



2 коментара: